tag:blogger.com,1999:blog-18516098356831071002024-03-14T07:20:55.705+01:00OsvrtiTekstovi u ovome blogu izražavaju moje osobno mišljenje i stavove. Osim ako nisu izrijekom navedene, sličnost sa stvarnim fizičkim ili pravnim osobama ili situacijama posve je slučajna i isključivo je posljedica čitateljeve asocijativnosti.Unknownnoreply@blogger.comBlogger13125tag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-39255053037017303982016-04-14T19:01:00.001+02:002016-04-15T19:59:23.130+02:00"J'accuse!"<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: center;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;"><b>Otvoreno pismo
ravnateljici I. gimnazije u Zagrebu</b></span><br />
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;"><b>Dunji Marušić Brezetić<o:p></o:p></b></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: center;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; font-size: 10.0pt; line-height: 150%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Poštovana,</span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 35.4pt;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">ponovno
ste u I. gimnaziji, po tko zna koji put, anakrono, besmisleno i štetno,
zabranili svako kopiranje i printanje. Time ste mi onemogućili ne samo izvođenje
planirane nastave nego i provedbu Vremenikom planiranih testova. Već danima u
I. gimnaziji ne mogu kopirati ni jedan jedini list pa zbog Vaše nedokučive
odluke dobar dio nastave koju sam planirao jednostavno ne mogu izvesti. Kakav
apsurd! Umjesto da mi kao ravnatelj pomažete u izvođenju nastave, Vi me u tome
ometate.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Pri tome se pozivate
na štednju navodeći da su profesori I. gimnazije u tri tjedna potrošili 10.000
fotokopija. Zvuči strašno, ali samo onome tko o tome ne zna ili ne želi znati. Naime,
10.000 listova papira u maloprodaji stoji skromnih 500 kn. (Jedan paket od 500
listova: 20-25 kn.) Je li Vam to doista preskupo za gimnaziju od 550
učenika, jednu od najboljih hrvatskih gimnazija, koja je bila i koja bi trebala ostati
poznata po modernoj nastavi, suvremenim metodama, učeničkoj i profesorskoj
kreativnosti i inovativnosti? Ne mogu vjerovati da ne želite uložiti zapravo smiješnih
500 pa ako treba i 1000 kuna u ono što je zaštitni znak I. gimnazije: njezinu kvalitetu.
Siguran sam da nijedan profesor nijednu kopiju nije upotrijebio ni za što drugo
osim za nastavu, dakle za dobrobit učenika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 35.4pt;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Da Vam
je štednja doista na srcu, tada ne biste nedavno uložili tko zna koliko novaca u
<b>nepotrebnu, neshvatljivu i grotesknu izgradnju
kuhinje usred zbornice I. gimnazije?!</b> Niste štedjeli novaca da nabavite
kompletne kuhinjske elemente, šank?!, mikrovalne pećnice, sudoper, frižider sa
zamrzivačem - kao da smo kakav ugostiteljski objekt a ne škola! Žalosno je da se
<u>u zbornici I. gimnazije</u> sada mogu peći kobasice i kuhati variva, ali se
ne mogu pripremati nastavni materijali. Suvremena nastava mnogih predmeta,
napose stranih jezika, nezamisliva je bez dodatnih materijala. Svojom zaista štetnom
odlukom Vi takvu nastavu onemogućujete, profesore obeshrabrujete, a učenike zakidate.
Učenici I. gimnazije zaslužili su Vašu bolju skrb i više razumijevanja za svoje
obrazovne potrebe. Mnogi bi ravnatelji bili sretni da imaju ambiciozne
profesore koji učenicima žele ponuditi nešto više od udžbenika. Vi ste od razumnoga
i zapravo skromnoga troška umjetno stvorili problem, kako profesorima tako i
učenicima. U I. gimnaziji radim od 1991. godine. Čak ni tih zaista teških i
siromašnih ratnih i poslijeratnih godina niti jedan ravnatelj I. gimnazije
nikada nije došao na ideju zabraniti fotokopiranje. Štedjeli su na druge
načine, racionalizirali poslovanje, ali su uvijek brinuli da profesorima ništa
ne nedostaje. U tome su i uspijevali. I. gimnazija godinama se sustavno
opremala informatičkom opremom da bi zajamčila visoke standarde. Vi ste,
nažalost, <u>u profesorskim kabinetima ugasili sve printere i 50 profesora I.
gimnazije sveli na jedan jedini pisač</u> – a sada ni on ne radi! Već duže vrijeme
u školi je i internet prečesto izvan funkcije pa nam se nastava otužno svodi na
ploču i kredu. Potezi koje ste činili i koje činite vraćaju nas u osamdesete.
Paradoksalno, to činite upravo u vrijeme kada Ministarstvo ambiciozno propagira
novi Kurikulum, modernizaciju školstva, uporabu raznovrsnih nastavnih sredstava
i pomagala, kreativnost. Ovakvim postupcima nanosite nenadoknadivu štetu kvaliteti
nastave, u prvom redu učenicima I. gimnazije koji su upravo ovu školu birali da
bi dobili najbolje. Profesore demotivirate. I učenici i roditelji gorko se
smiju činjenici da se u zbornici I. gimnazije trenutačno može skuhati kompletan
ručak, a ostatak duboko zamrznuti, ali se do daljnjega ništa za nastavu ne može
kopirati! Nekidan, na pitanje profesora kako da provede planirani test, kada ga
ne može umnožiti, nepodnošljivom lakoćom nezainteresiranosti odgovorili ste:
„Ne znam.“ Taj je odgovor koliko netaktičan prema kolegi toliko i neodgovoran prema
učenicima i njihovim roditeljima, ali i prema Ministarstvu koje Vas zapošljava
i plaća da biste i o tome brinuli. Tko bi trebao znati odgovor na to pitanje ako
ne Vi?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Da apsurd bude
veći, I. gimnazija ima <u>stalne i izrazito dobre izvore prihoda</u> od različitih
oblika najma (od kantine, papirnice, fitnessa, sportske dvorane i dr.). <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 35.4pt;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Možda
bih i razumio Vašu navodnu želju za štednjom da sam je do sada doista i
primijetio. Ali, nakon što godinama široke ruke tiskate svakojake plakate i
letke i nakon što ste tko zna koliko novaca potrošili na žalosnu, fizičku i
metaforičku, demontažu polovice zbornice, na <u>izbacivanje profesorskih
stolova i stolica</u> radi izgradnje doista deplasirane i nakaradne kuhinje,
izgubio sam i najmanju primisao da Vam je do racionalnoga poslovanja doista
stalo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Učenici naše škole
imaju pravo na bolje i modernije obrazovanje, na Vašu zainteresiranost za njihove
potrebe za visokim pedagoškim standardima. Profesori I. gimnazije imaju pravo
na rad prema suvremenim metodama kojima teži naše školstvo te na Vašu
zainteresiranost.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;"> Stoga od Vas očekujem:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">- da <u>prestanete
zabranjivati umnažanje nastavnih materijala</u> i omogućite izvođenje nastave kakvu
zamišljamo i planiramo,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;"> - da u I. gimnaziji <u>napokon osposobite
internet</u> i omogućite njegovu redovitu, kvalitetnu i nesmetanu uporabu,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">- da u kabinete <u>vratite
prisilno ugašene printere</u> i profesorima olakšate rad koji ste im beskrajno
zakomplicirali,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">- da <u>osposobite
pametnu ploču</u> koju je Ministarstvo darovalo, ali više nije u funkciji,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">- da u učionicama <u>popravite
projektore</u> koji ne rade i ne mogu se koristiti,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">- da <u>štedite svrhovito</u>
- na onome što ne ugrožava kvalitetu nastave.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Vaše pravo da
donosite odluke ne daje Vam pravo da zahtjeve i potrebe profesora ravnodušno
ignorirate. I. gimnazija jedna je od najboljih škola u Hrvatskoj. <u>Tehnološki
kolaps</u> u koji ste doveli I. gimnaziju ozbiljno ugrožava kvalitetu nastave i
narušava ugled škole.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 35.4pt;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">S
poštovanjem,<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 177.0pt; text-align: justify; text-indent: 35.4pt;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; line-height: 150%;">Dalibor
Joler, prof.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "verdana" , sans-serif; font-size: 10.0pt; line-height: 150%;"><br /></span></div>
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-84627625677095489462014-12-17T20:02:00.000+01:002014-12-17T20:10:37.345+01:00Titanic<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; font-family: Verdana, sans-serif; font-size: x-large; line-height: 13.5pt;">P</span><span style="background-color: white; font-family: Verdana, sans-serif; line-height: 13.5pt;">ristupim, i
budem uveden u ured inspektora. Nakon što sam izrecitirao generalije, prešli
smo na povijest i fenomenologiju mog odnosa s prvom damom škole.</span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">- Pa dobro, profesore, što se
to danas zbilo, jeste li ili niste napali ravnateljicu? Optuženi ste za
prijetnje, uvrede, verbalnu agresiju (zapravo, verbalni delikt, op. a.)!
Recite, pobogu, kako je do toga došlo?!<o:p></o:p></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Uistinu,
kako je došlo do toga? Kako uopće dolazi do takvih zastrašujućih pogrešaka
sistema, prirode, kozmosa, sasvim svejedno, kakvima kolektiv gotovo svakodnevno
svjedoči? Pitanje je to nad kojim bi se oznojio i konzilij vrhunskih eksperata.
Naime, gotovo je nemoguće u nekoliko rečenica opisati sve ono što se događa u
našoj školi, jer takve pojave uglavnom ćete naći u odgovarajućim ustanovama
poluzatvorenog ili zatvorenog tipa!</span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Naša svakodnevica školski je kult ličnosti
kakvog se ne bi postidjeli ni Moša Pijade, Kardelj i Ranković zajedno! U očima
većine podanika, ravnateljica je samu sebe prometnula u gotovo metafizičku
kategoriju; njen duh lebdi školom i u onim dragocjenim rijetkim trenucima kad
je tijelo odsutno! Na sva mjesta s kojih se nju može kontrolirati (sindikalni
povjerenik, školski odbor) instalirani su lakaji lišeni svojeg ja, bez ponosa i
dostojanstva, ukras jednom sumanutom režimu (Na što tek sliči ono čemu su takvi
ukras, pitate se? Vjerujte, ne želite saznati!). (...) Bezakonjem na
svakodnevnoj bazi čitatelje ne želim uopće zamarati, a ako se nekad nešto u
školi i odradilo sukladno zakonu, bila je to samo iznimka koja potvrđuje
pravilo. U tom svijetu polusvijeta stekao sam dvoje pravih prijatelja i
kudikamo više pravih neprijatelja budući da godinama odbijam kleknuti i
pokloniti se zlatnom teletu.<br /><br /><o:p></o:p></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0lqChOapOOpiNDRY6HSpQoqV5krf9KbI9jTAjBJ1BzL7XF6c_D8KP7odknsGUg8301SkHTVW1KoVojyicxUNcK9fCcNMNS6QkPAAYBjXD2i1VKgTMyDjdGHvXEGfroghr8nOvioo550g/s1600/titanic.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0lqChOapOOpiNDRY6HSpQoqV5krf9KbI9jTAjBJ1BzL7XF6c_D8KP7odknsGUg8301SkHTVW1KoVojyicxUNcK9fCcNMNS6QkPAAYBjXD2i1VKgTMyDjdGHvXEGfroghr8nOvioo550g/s1600/titanic.jpg" height="169" width="320" /></span></a></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Budući
da ravnateljica oštroumljem koje ostavlja bez daha nepogrešivo detektira one
koji misle drugačije, locirala me kao glavnu neuralgičnu točku na školi, baš
kao Šeks Gotovinu i zbog toga jedan malo žučniji razgovor odlučila shvatiti kao
fizičku prijetnju. I, iskreno, nije joj za zamjeriti. </span></div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Prije svega, ako
razmišljate kao bukva, a posao obavljate kao balvan, onda ni ne možete nego
bukvalno shvatiti rečenicu “mogli biste izletjeti iz svog ureda prije nego što
ste računali” i u njoj prepoznati fizičku prijetnju. (...) <span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;">Jer, život mi uzmite, glavu mi otkinite, djedovinu mi
otmite, samo mi fotelju ne dirajte, tu svetinju, taj razlog moga postojanja,
jer to je kao da ste mi dušu istrgnuli!</span> (...)<o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pitat će netko kakav je epilog
opisane situacije?<o:p></o:p></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Inspektor
je zaključio kako nema apsolutno nikakve osnove da se protiv mene pokreće
ikakav postupak, te se lijepo rastadosmo. Izbori za Vijeće roditelja ipak nisu
poništeni. Osovina školski odbor – ravnateljica i dalje divlja, degradirajući i
struku i školu, hodajući skupa maleni ispod zvijezda. (...) N<span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;">akon nekoliko dana naprezanja malih sivih stanica,
ravnateljica se i sama dosjetila prokušanog načina i u potaji mi spakirala
pisanu opomenu u dosje. Dakako, u dogovoru s predsjednicom školskog odbora.</span>
Za odbor, naime, nije problem u onome tko uporno krši zakone i propise,
već u onome tko na to bezakonje upozorava! U svojim karikaturalno jalovim
pokušajima da me ušutkaju, školski organi djeluju vrlo koordinirano. Jedini
organ koji se u tim rabotama evidentno ne koristi jest – mozak! Naposljetku –
ravnatelj je slika i prilika šk. odbora. U našem slučaju, čega se pametan
srami… ostatak znate i sami.<o:p></o:p></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I dok
škola poput Titanica tone u ocean ljudske bijede, orkestar i dalje svira!<o:p></o:p></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Do nekih
boljih vremena…<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">_____________________<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;">P. S. Ovaj intrigantan
i lucidan tekst objavio je jedan hrvatski profesor na portalu <b>Nastavnici organizirano</b> pišući o
događajima u svojoj školi.</span></span></div>
<div style="background: white; line-height: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial;"></span>Koga zanima integralna verzija <a href="http://nastavnici.org/2014/12/08/sve-za-fotelju-fotelju-ni-za-sto/">teksta</a>,
može ga naći na portalu <a href="http://www.nastavnici.org/">www.nastavnici.org</a> . (D. Joler)<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-21922262551186844552014-11-30T14:57:00.001+01:002014-11-30T15:00:55.765+01:00Sat povijesti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div dir="ltr" style="line-height: 1.5; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-indent: 36pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Znamo da povijest u školi ne mora biti dosadna. Osobito ako se doživi na nezaboravan način, nešto kao oživljena povijest, povijest svakodnevice. Neprocjenjivo je to iskustvo. Neke se stvari doista ne mogu kupiti novcem!</span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.5; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-indent: 36pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Rano jutro, pola šest..</span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">. </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Radnička klasa</span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> i </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">poštena inteligencija </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">umorna i snena hita na posao. U njihovoj omiljenoj školi dočeka ih vesela obavijest: IZBORI! Kakvi sad izbori? Jest da je malo tko za to unaprijed znao. O predstojećim izborima prethodnih dana ni riječi. Muk. Tek u hrpi nepreglednih obavijesti vješto zašuškan papir. Pa neka netko kaže da procedura nije poštovana! </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Déjà vu</span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">. Oni najžilaviji, koji još nisu dospjeli u apstinencijsku nirvanu, uzeše biračke listiće i sjedoše na svoja mjesta da bi odradili demokraciju. Otvoriše listić. Zbunjeni pogled u zrak. Je li ovo skrivena kamera? Nekakva šala? Gledaju, osobito oni mlađi, u nevjerici listić na kojemu stoje samo dva imena - od ukupno dva koja se biraju! No, nevjerni Tome stali gotovo nepristojno vrtjeti listić tražeći, nezahvalnici, i ostala imena. Razmažena derišta odrasla u demokraciji!! Oni bi više opcija?! E, ne može! Izvoli, možeš birati kojim ćeš redoslijedom zaokružiti oba imena: hoćeš li prvo prvoga pa drugoga ili ćeš obratno! Od viška bi se samo mogao zbuniti pa zaokružiti pogrešne!</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQtqy4im5bOP5Ca0TKpO46VA_oLahnuIqFLJ7cWa9KjbdqaOe1VSjGBNtsk0dmLPq6Zxhqk6ofdxpq_G9tkg03YHOZzCG4HVc1yZlj2f3fEhhNtrVhKLLhDmIKlnaeVMOOe4pvzWNYzBA/s1600/zastava_partija.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQtqy4im5bOP5Ca0TKpO46VA_oLahnuIqFLJ7cWa9KjbdqaOe1VSjGBNtsk0dmLPq6Zxhqk6ofdxpq_G9tkg03YHOZzCG4HVc1yZlj2f3fEhhNtrVhKLLhDmIKlnaeVMOOe4pvzWNYzBA/s1600/zastava_partija.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.5; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-indent: 36pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Doista, možemo samo zamišljati koliko ti mladi ljudi moraju biti zbunjeni kada se, kao u košmarnome snu u kojemu se bude aveti prošlosti, po prvi put susretnu s ovakvom (post)komunističkom izbornom farsom kakvu su oni stariji u bivšoj državi doživjeli </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">in vivo</span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">. Čak je na tadašnjim izborima znao biti makar i jedan kandidat više od ukupnoga broja biranih. No, ovi “izbori” uspjeli su to nadmašiti! Neizvjesnost njihova ishoda ravna je neizvjesnosti izbora za predsjednika Sjeverne Koreje. U današnjoj demokratskoj Hrvatskoj malo tko neće se sablazniti nad takvom izbornom lakrdijom, okom neće trepnuti samo netko tko je u komunizmu u tome ogrezao kao sitni politički aparatčik, beznačajna partijska potrkuša. </span></div>
<div dir="ltr" style="line-height: 1.5; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-indent: 36pt;">
<span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Mladim ljudima ovi “izbori bez izbora” mogu biti korisni jedino kao svojevrsna povijesno-didaktička lekcija ili pak živopisna radionica u sklopu Građanskoga odgoja na temu slobode i demokracije. A da bi taj duh iz boce bio što uvjerljiviji, i dekor je bio originalan: gola školska klupa, na njoj bijela biračka kutija iznutra crvena od demokracije, a za stolom, kao čuvarica Pandorine kutije, umorna spremačica - u socijalizmu arhetipski simbol autentičnoga radništva (u bivšoj državi utjelovljena u legendarnom liku </span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: italic; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Marice Hrdalo</span><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Verdana; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: normal; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">). I ponovno su oživjela sjećanja na propalu državu i truli sistem, na izborne farse i doživotne komunističke funkcionare, na ruglo od demokracije i izbornu apatiju. Još je samo na zidu nedostajala slika Maršala i netko da zagrmi:</span></div>
<span id="docs-internal-guid-0a1c7642-00e3-b607-413b-e74b7e829aa6"><br /></span>
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana; white-space: pre-wrap;">SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!</span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana; white-space: pre-wrap;"><b><br /></b></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana; white-space: pre-wrap;"><b><br /></b></span></div>
</div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-82351178165484088072014-03-16T19:24:00.001+01:002014-03-16T21:55:25.097+01:00Zašto volim demokraciju<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Prije nekoliko mjeseci Školski odbor I.
gimnazije u Zagrebu, valjda u nekom svom neobuzdanom osjećaju svemoći, donio je
nevjerojatan propis kojim profesorima škole uz prijetnju otkazom! određuje da na
internetu - </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;">bilo gdje na internetu:</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">na svim forumima, blogovima, web stranicama -
„ne smiju objavljivati nikakve druge sadržaje“ osim edukativnih?!</span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;"><br /></span></i>
<i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">O,
sancta simplicitas!, </span></i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">pomislio
sam s užasom. Je li ovo istina? Zar se vraćamo u doba staljinizma, u vrijeme kada je <i>Veliki vođa</i> ljudima
određivao što smiju misliti, govoriti, raditi? Zar netko danas zaista misli da može </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;">ljude</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">spriječiti da se slobodno izražavaju? Vjerovao sam da je u ropotarnici
povijesti zauvijek ostao duh onoga legendarnog jugoslavensko-komunističkoga glupana koji
je, u paničnome pokušaju da spriječi objavu istine, nemoćno zavapio „Zaustavite Reuters!“ Pokušava li netko danas ponovno <i>zaustaviti Reuters, </i>jednako smiješno-nemoćno, jednako apsurdno?</span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Teško je povjerovati da </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;">u 21. stoljeću u demokratskoj državi</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">netko, komu je
dano da odgovorno upravlja školom, može smisliti nešto ovako nebulozno? Zar doista dan-danas postoje ljudi koji u varljivome zanosu moći ozbiljno vjeruju kako nekakvim
internim papirićem mogu ukinuti temeljna ustavna prava? I to samo zato što im se ne sviđa </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 20px;">tuđe mišljenje</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">. Svako bistrije dijete danas zna da je takvo što nemoguće, svaki pismeni
srednjoškolac razumije da je to protuzakonito.</span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Ali ne! Neukrotiva strast, neutaživa žudnja
da se pošto-poto ušutkaju kritičari, da se satre svako drugačije
mišljenje, svaka hereza, svaka sumnja u <i>kimilsungovsku</i>
nepogrešivost Dragoga vođe, dovodi do ishitrenih poteza, nepromišljenih i apsurdnih odluka. Pa je Prosvjetna inspekcija naredila školi da mora promijeniti sve protuzakonite propise.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Određujući da zaposlenici moraju „štititi ugled i
dostojanstvo škole“, naši vrhovnici kao da su zaboravili da se ta obveza odnosi i na njih.
Ugled škole ne štiti se donošenjem ovakvih prepotentnih a nesuvislih,
diletantskih i sramotno nezakonitih regula.<o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpz-rNusdCni-SFaiRbn_0NaV5B8GIEHulylfPH_6pZh9O4zPB40GYNRDEU-gIDvuC5FZOjCSM-oQFHdPo1Tty7TVF3t-71zbvjTs5KLqk4HEC6IXXh3bOfKHn8x_w17nxYcotM2tL75A/s1600/Ustav_RH.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpz-rNusdCni-SFaiRbn_0NaV5B8GIEHulylfPH_6pZh9O4zPB40GYNRDEU-gIDvuC5FZOjCSM-oQFHdPo1Tty7TVF3t-71zbvjTs5KLqk4HEC6IXXh3bOfKHn8x_w17nxYcotM2tL75A/s1600/Ustav_RH.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Da su izbrojali do tri, razmislili hladne
glave, u poniznoj skromnosti upitali stručnjake, usto još pročitali i koji
zakon pa onda odgovorno, više-manje stručno i savjesno donijeli propise, ovakav
udarac ugledu škole sigurno ne bi zadali.</span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Niti bi od Prosvjetne inspekcije ovako
bolno dobili po prstima.<o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Ni jedna uprava ove škole nikada nije nažvrljala
ovoliko površnih propisa i nijedna ih naredbom Inspekcije nije morala
ovoliko mijenjati. Neslavan rekord. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Zabrinjava činjenica da su ljudi, koji
trebaju brinuti o pravima zaposlenika i štititi ih, ta prava ozbiljno narušili. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Ljudi koji trebaju promicati slobodu
mišljenja i govora, tu su slobodu ograničili. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Oni koji bi trebali čuvati ugled škole, ugled
su joj okrnjili. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Oni koji su ovlašteni odlučivati
o tuđim pravima, pokazali su se opasno neupućenima. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Ništa od toga ne služi im na čast.</span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Posljedice? Nikakve. Hrvatska još uvijek
nema političku kulturu u kojoj bi odgovorni za ovakve propuste i ovakav nemar
snosili ikakve posljedice. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Naposljetku, ima li od ove blamaže ikakve koristi?
Nadamo se da ima: donositelji odluka možda će napokon shvatiti koji je opseg njihovih ovlasti i koje su granice njihove stvarne moći. A profesori I. gimnazije ponovno će moći slobodno izražavati svoje mišljenje, sviđalo se ono komu ili ne. <o:p></o:p></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Epilog</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;"><br /></span></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Školski su čelnici poželjeli da
profesori objavljuju samo nastavne sadržaje. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Pa, evo, smjeran i poslušan kakav
jesam, objavljujem ovaj zapis kao nastavni sadržaj, kao skroman doprinos budućem
predmetu </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Građanski odgoj. </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Neka ovo bude svojevrstan uvod u temu </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Može li građanin u demokratskoj zemlji dobiti zaštitu pravne države od nelegalne
samovolje, ignorancije i nasilja nad temeljnim slobodama čovjeka.</i></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Ovakve zgode povremeno mi vrate vjeru u pravnu
državu. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt; line-height: 150%;">Eto, zašto volim demokraciju!</span></div>
<br />
<div style="line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;">
<br /></div>
</div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-61149064463046243402013-08-10T23:31:00.000+02:002013-08-10T23:31:23.614+02:00Kako smo se nekada smijali Česima<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: x-large;">J</span>oš jedno ljeto na Jadranu. Boravim u simpatičnome malenom turističkom mjestu na hrvatskoj obali kakvih ima na desetke. Neću mu spomenuti ime samo zato što sam u načelu mogao ljetovati malo sjevernije ili južnije - i sve bi bilo isto. Ovo turističko mjesto ni po čemu nije iznimno, a ponajmanje luksuzno - osim po cijenama u trgovinama koje bi lako mogle konkurirati kakvome francuskome mondenom ljetovalištu.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Već prvi odlazak u trgovinu ispunio me osjećajem gorčine zbog spoznaje da tu nije riječ o turizmu, o poštenome i pristojnome načinu zarade nego o običnoj, drskoj pljački: to što naši trgovci čine nezajažljivim dizanjem cijena, zapravo je njihovo pervertirano shvaćanje liberalnoga tržišta i slobodnoga formiranja cijena.</span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znamo da je na moru sve skuplje i to u određenoj mjeri i očekujemo. Bilo bi prihvatljivo da cijene budu više za 10, 15 pa i 20%. Tolikom razlikom u odnosu na kontinent trgovci bi sasvim dobro zaradili. Možda tu razliku ne bismo odmah ni primijetili. Ali, ne možete ne uočiti ako je većina artikala skuplja za 40, a u pravilu i 50%! To nije sloboda tržišta, to je besramna pljačka turista (ali i domaćih ljudi ondje). Koji su ekonomski razlozi da ista roba od kontinenta do obale (ne do otoka!) poskupi za 50 i više posto? Vrhunac pohlepe jest primjer s buteljom vina koja u Zagrebu stoji 50 kn; ondje ta ista butelja u jednome je dućanu bila 40% skuplja, a u drugome čak fantastičnih 80%: koštala je ravno 90 kuna!</span></div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Kao (domaćega) turista obuzme vas bijes zbog činjenice da svaka šuša koja misli da se može i zna baviti turizmom tu djelatnost u praksi interpretira kao najobičniju prijevaru. Umjesto da u domaći turizam ulože "krv, znoj i suze", umjesto da pruže kvalitetu usluge kojom bi turisti bili zadovoljni, a tada i spremni platiti višu cijenu, naša se turistička ponuda (u najširem smislu riječi) vrlo često svodi na obično "pelješenje" turista. Umjesto da zaradu postignu ponudom kvalitetnih roba i usluga po pristupačnim cijenama, a ekstra profit ostvaruju povećanim prometom, naši trgovci astronomski podižu cijene i zapravo ružno ucjenjuju kupce. Jer - ne možeš ne kupiti osnovne namirnice! Logika je jednostavna, zar ne?</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5T03ZkcoofE3AqvMYd_BHcpzXRjfJDq05uHEbWdBkrIjdDuzD_8GOy2eJxnBQSKCe-yLomaAM2jmQRSzobXPFANE_vqA6w_4nMDFaR1kYqIBdHn3i2qTMeynJRXk63SSKV02R3wh7Cuc/s1600/paradajzi.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5T03ZkcoofE3AqvMYd_BHcpzXRjfJDq05uHEbWdBkrIjdDuzD_8GOy2eJxnBQSKCe-yLomaAM2jmQRSzobXPFANE_vqA6w_4nMDFaR1kYqIBdHn3i2qTMeynJRXk63SSKV02R3wh7Cuc/s1600/paradajzi.jpg" height="227" width="320" /></a><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Ovo me podsjetilo na sada već davne dane kada smo se kao klinci znali smijati češkim turistima koji su sa sobom na Jadran dovlačili pozamašne količine povrća (neizostavni paradajzi!), voća, pašteta i piva. Bili smo mladi, nadmeni i nesvjesni činjenice da ti češki turisti itekako znaju što rade: bili su mudriji i racionalniji od mnogih. Jer, Česi su pasionirani i iskusni putnici. Oni mnogo putuju, oni rado putuju i znaju putovati. To je vrijedan, štedljiv i razborit narod koji neće svakom jadranskom (ili bilo kojem drugom) mamlazu dopustiti da ih besramno ucjenjuje i do mile volje pljačka kvareći im užitak u odmoru. Zato su Česi (i ne samo oni) odavno našli recept za naše turističke gotovane. Kada danas o tome razmišljam, mislim da smo od njih već odavno mogli štošta naučiti. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Jedne od ovih ljetnih večeri u šetnji primijetih upravo pridošli automobil-karavan stranih registarskih oznaka. Vozač otvorio prtljažnik koji samo što ne eksplodira od količine njihove domaće robe svih vrsta: tu su čitave gajbe piva, kutije keksa, mnoštvo povrća, raznoraznih grickalica - sve što čovjeku zatreba u trenucima opuštanja na ugodnome godišnjem odmoru. Promatrao sam kako on i njegova obitelj sve to žustro i hitro unose u unajmljeni apartman, ali sada na to nisam gledao ni s čuđenjem ni s podsmijehom</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">. Naprotiv, pomislio sam: to je jedini racionalan odgovor na grandioznu pohlepu nekih domaćih "bjeloglavih supova".</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Na kraju priče siguran sam u jedno: kada iduće godine s obitelji krenem na more, moja će <i>astra</i> biti tako krcata da mi nijedan Čeh neće biti ravan. Ne zato što bih bio škrt ili praznih džepova, nego zato što ću </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">novac </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">radije</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">dati u dobrotvorne svrhe negoli ga bacati dopuštajući da me pljačkaju kojekakvi </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">smutljivci i smetenjaci, mutikaše i diletanti.</i><br />
<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-28470190930880977842013-05-20T15:10:00.000+02:002013-05-20T21:09:26.903+02:00Norijada ili kako zrelo održati lekciju<span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: large; text-align: justify;"><b>N</b></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">e
mogu zaboraviti </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">norijadu</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;"> otprije
nekoliko godina. Odjevene u majice svojih maturanata i postrojene u vrstu, razrednice
maturalnih razreda veselo su pozirale za fotografiju. Prva od njih, iskreno ozarena,
na prsima je nosila poruku „</span><i style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">Svršili smo u
Prvoj na koju smo naišli“</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">. Drugoj, zamišljenoj, na grudima se kočoperio meksički
kaktus s nesrazmjerno velikim srednjim dijelom i dva neobično malena bočna.
Treća se dobroćudno osmjehivala odašiljući s grudi poruku da </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">„I Balkanci mogu biti intelektualci“</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">. U
tom trenutku osjećao sam nelagodu ne znajući je li mi taj prizor prije smiješan
ili tužan. A bio je i jedno i drugo u isti mah. Nikada nisam saznao ni shvatio
što je te brižne profesorice nagnalo da na sebe navuku majice koje su ih ne
samo činile smiješnima nego i ponižavale.</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS2ueWRtAEh9indWoMuPvNQ_aIyi2CfCy2MVvC7F04Ue3-9BQdI-oZ-rvsy2eEEyEHyIR2NPpcp8NAEkH18rBAKYWPLfk9ZH5aUZSzbqpCc_G7e-3KuTwfpJj5fwEmLCwhtfGYOdNUPvY/s1600/Norijada_2013_02.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS2ueWRtAEh9indWoMuPvNQ_aIyi2CfCy2MVvC7F04Ue3-9BQdI-oZ-rvsy2eEEyEHyIR2NPpcp8NAEkH18rBAKYWPLfk9ZH5aUZSzbqpCc_G7e-3KuTwfpJj5fwEmLCwhtfGYOdNUPvY/s1600/Norijada_2013_02.jpg" height="236" width="320" /></a></span></div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ovogodišnja
<i>norijada</i> bila je ponešto drugačija. Prošavši
kroz brižljivu školsku cenzuru, majice nisu bile sadržajno sporne, ali ni
osobito kreativne. Naprosto, bile su majice.<o:p></o:p></span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Pa ipak, maturanti su se sjajno
zabavljali. Bilo je lijepo gledati
njihovu radost, ples i pjesmu i iskrenu sreću. Samo katkada, na trenutak, preko lica bi im
preletjela sjena tužne slutnje da je završio vjerojatno najbezbrižniji a možda i najsretniji dio njihove mladosti. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><i> Norijada 2013.</i> ni na koji se način ne bi isticala i razlikovala od tolikih prethodnih
da ju nije obilježio jedan vrlo uočljiv, jasan i nadasve znakovit detalj: tijekom jednosatne
proslave u velikome atriju škole maturanti su ustrajno i neumorno na
visokome stijegu vijorili hrvatskom zastavom. Nijedna generacija prije njih nije
to učinila, valjda zato što su u školi u svečanim prigodama redovito mogli vidjeti hrvatsku zastavu i čuti hrvatsku himnu. Tko poznaje ovaj naraštaj maturanata i njihov zdrav nacionalni osjećaj, taj zna da su si priuštili
ono što im je nedostajalo. Njihov čin nije bio ni slučajan ni spontan. Umjesto
da su izraze nacionalne pripadnosti i ponosa učili od svoje „odgojno-obrazovne
ustanove“, maturanti su svojoj školi zrelo i efektno održali lekciju.</span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> To
je trebala biti poruka mnogima. Neki su je shvatili, a neki su se samo kiselo smješkali
ili ne hajući ili ništa ne shvaćajući - baš poput onih razrednica s
početka ove priče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-81515552692713533732013-04-08T16:36:00.001+02:002013-04-08T16:59:57.755+02:00Mali restoran a Veliki petak<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: large;"><b>V</b></span>eć duže vrijeme napeto promatram kako se jedan mali
kvartovski restoran grčevito bori za opstanak. Oduvijek sam gajio simpatije
prema malim obrtima koji se iz petnih žila trude preživjeti ova trnovita
vremena. No, ovaj simpatični kvartovski restorančić bije svoj ljuti egzistencijalni
boj na pomalo neobičan način. Sjećate li se pjesmice o Antuntunu?</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Dakle, vidio
vlasnik restorana da mu ne ide: promet slab, gostiju nema, restoran zjapi prazan
pa odlučio nešto poduzeti. Ali, nije mu bilo jasno u čemu je problem. Poput
profesora Baltazara mislio je i mislio, dugo mislio i napokon se dosjetio: stvar
je u neprivlačnom imenu restorana! Promijeni li ime restorana, stvari moraju krenuti nabolje. Tko još želi ručati u restoranu takva imena? Naime, njegov restorančić do tada je nosio simpatično, domaće i nadasve
jednostavno ime „Picek“. Taj skromni <i>wannabe</i>
restoran imenom se i imidžem savršeno uklapao u isti takav m<i>öchtegern-</i>kvart u kojemu kaotična novogradnja
i tobožnje urbane vile miroljubivo žive rame uz rame s prastarim, derutnim potleušicama
nekadašnjega prigradskoga zagrebačkog sela kojega je nabujali grad nespremnoga
zatekao i zarobio. No, unatoč osebujnosti i specifičnosti ove urbano-seoske
enklave vlasniku se učinilo da je u ovim <i>fancy</i>
vremenima, kada sve što vrijedi nosi neki zvučni engleski ili francuski naziv,
ime <i>Picek </i>priprosto i neprivlačno. Ključ
uspjeha leži u marketingu!, sjetio se da je negdje čuo. Tako se jednoga dana dok
je grad-selo spavalo, a pijetao još nije treći put zakukurijekao, vlasnik restorana ni ne trepnuvši odrekao prisnoga domaćeg imena, a još iste večeri </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">iznad vrata restorana</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">kočila se nova predimenzionirana svijetleća reklama oglašavajući zblenutome susjedstvu da
se njihov stari </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">Picek</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> od sada otmjeno zove -
</span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">Cherbourg. </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ovo je dovoljno </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">french</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> i <i>chic</i>, nadao se vlasnik, da privuče
i malo bolju klijentelu. Tjednima je, danju i noću, vapijući svijetlila ogromna
reklama restorana </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">Cherbourg </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">zazivajući
sladokusce u lokal milozvučna francuskog imena.</span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">No, on je svejedno zijevao neutješno prazan.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8PqZlMAkii93XD-0HQW08auLeUAPg_g7oCzw6KhWiEqQaFM-AINlLFOZUwEO2WJ7cUN9rvS7HxwN3z9jJEyHeFjhyphenhyphenh51Ca2JNMjer6E9p93_Ju_9XAUAkx8ME2aG1HcVNA3mcA7seBwQ/s1600/picek.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8PqZlMAkii93XD-0HQW08auLeUAPg_g7oCzw6KhWiEqQaFM-AINlLFOZUwEO2WJ7cUN9rvS7HxwN3z9jJEyHeFjhyphenhyphenh51Ca2JNMjer6E9p93_Ju_9XAUAkx8ME2aG1HcVNA3mcA7seBwQ/s1600/picek.jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Dovraga
i bestraga, što sada ne valja?!, iživcirao se <i>profesor Baltazar</i> pa ponovno stao misliti i misliti. I opet se
dosjetio: problem je unutrašnjost restorana - trošna, staromodna i sumračna. Treba
ga obnoviti! Utukao tako gazda mrkle pare u preuređenje restorana, na nekoliko ga
tjedana zatvorio da bi restoran potom osvanuo u novom ruhu. I gle čuda! Prije
preuređenja <i>Picek</i> je izgledao kao prava pravcata seoska birtija s početka 20. stoljeća. Sada poslije preuređenja <i>Cherbourg</i> izgleda kao svaka birtija iz doba socijalizma.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Najvjerniji,
zapravo jedini gosti lokala i dalje su ostali gazda i njegovi pajdaši koji svakoga
dana za barskim stolom ispred restorana šeretski promatraju prolaznice, ispijaju
mlaku pivu i bistre novu strategiju...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Jednoga
dana, dok je otirao pivsku pjenu s usana, vlasniku je napokon sinulo: goste treba
privući nečim što nitko drugi nema! Treba im ponuditi nešto posebno,
ekskluzivno, jedinstveno! Nešto zbog čega će pljuštati narudžbe i gosti jesti makar
i ne bili gladni! Nešto što mogu dobiti
samo u ovom restoranu i nigdje drugdje! Ali što je to nešto, mučilo ga je. A onda
se, već na rubu umnih i fizičkih snaga, u trenutku nadahnuća genijalno dosjetio.
Idejom je bio toliko ushićen da je već idućega dana na pročelju <i>Cherbourga</i> zablistala nova kočoperna reklama ponosno objavljujući gradu i svijetu da ovaj restoran ima – internet!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Idućih dana i tjedana gazda se čudom čudio što ni menadžeri, ni brokeri
ni brojni </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">yuppyji </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">iz nepostojećih
okolnih kompanija nisu jatimice nahrupili da bi u pauzi za ručak na svojim
laptopima, BlackBerryjima i iPadima grozničavo provjeravali stanje Dow Johnsa na
njujorškoj burzi. Čak ni trgovci iz obližnje, postojeće, prodavaonice rezervnih
traktorskih dijelova nisu mailom javljali Šimi iz
Vinjana Donjih pošto da prodaje traktorske cincilatore. Jednostavno, baš
nitko se nije oduševio činjenicom da u restoranu postoji čudo neviđeno zvano
internet.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Toga
dana gazda je zamišljeno ispijao svoju treću mlaku pivicu utapajući tugu u hmelju. A onda
ga, kao grom iz vedra neba, ošine spasonosna misao. Sto mu gromova, kako se
toga prije nije sjetio?! Ta ovo je ipak restoran i najvažnija je ponuda jela!
Ha-ha, veselo je trljao ruke. Ponudit ćemo gostima nešto što upravo žele jesti,
nešto skrojeno po njihovu ukusu, željama, potrebama. A prilika se pružala da ne
može biti bolja – bio je Veliki petak. Ljudi će u strci prije blagdanskoga
vikenda rado svratiti u restoran i nešto prezalogajiti. Bila je to prilika
kakva se ne propušta, pravi test za njegov restoran. Ako ništa do sada nije
privuklo goste, privući će ih meni kojemu ne mogu odoljeti!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Na Veliki
petak prolazio sam pokraj <i>Cherbourga</i>,
restorana s kojim već mjesecima suosjećam i kojega u sebi gotovo navijački bodrim. Toga dana, u svome tko zna kojem očajničkom pokušaju da primami goste i napokon uspije, ovaj već
napaćeni restoran ponosno je istaknuo ponudu na Veliki
petak: 1) purica s mlincima, 2) buncek s mladim krumpirom, 3) sarma s nečim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Kako
nakon svega s njime još suosjećati, za njega i dalje navijati, nad njegovom
sudbinom strepiti?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Od oličenja žilave borbe za opstanak šerburski <i>Picek </i>kao da je postao oličenje bedastoće, tužna paradigma mnogih
malih obrta koji manje zbog ekonomske krize a više zbog svoje neuživljenosti, nemaštovitosti
i katkada groteskne nesposobnosti jednostavno nisu u stanju opstati. Tužno ali istinito.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-15912549694555711682013-03-06T22:38:00.001+01:002013-03-07T13:12:40.951+01:00Vlak bez voznog reda<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: large;"><b>K</b></span>ako se osjećate kada vam majka treba
otputovati vlakom, vi kao informatički pismen i osviješten građanin
na internetu provjerite red vožnje i samo nekoliko sati poslije na
licu mjesta utvrdite da vlaka u to vrijeme jednostavno nema?</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kako se osjećate kada s osobom u
poznim godinama izbezumljeno jurcate po peronu da biste ulovili vlak koji samo što nije otišao ispred nosa?</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kako se osjećate kada vam još
zadihanima od žurbe i uzrujavanja postaje jasno da vam je ovaj stres
i frustraciju priredio najobičniji šlamperaj Hrvatskih željeznica?</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">O čemu u tom trenutku razmišljate?
Jeste li u stanju kanalizirati svoj bijes i kako?</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ako na sva ova pitanja imate odgovor,
svejedno biste se mogli iznenaditi jer - najbolje tek dolazi.</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br />
</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Toga sam dana bijes odlučio
pretočiti u "konstruktivnu kritiku" i o pogrešnome redu
vožnje obavijestiti službu putničkih informacija. Dok prilazim
šalteru, pokušavam namjestiti ljubazan smiješak. S druge strane
stakla kiselo me gleda srednjovječna jedra plavuša frizure raščupane
kao da je upravo pobjegla iz ringa za borbe pijetlova. Razgovaramo
preko nekakvoga krčećeg mini-razglasa. Razbarušena plavuša žicu
mikrofona ovila je oko vrata, a mikrofončić vragolasto pustila da
sklizne u grotlo dekoltea. Kako ispred sebe ima čak dva monitora
(ne znam imaju li ikakvu stvarnu funkciju ili su samo za paradu),
pitam je može li na internetu provjeriti objavljeni vozni red.
Pogleda me preko naočala u nevjerici vrteći glavom: "Kakav
internet, gospodine?! OVO je moj internet!!" zakriješti
euforično pa stade teatralno tuckati rukom po nekakvoj bijeloj kupusari ispred sebe. "Red vožnje!" zagrmi trijumfalno, a oči joj
se zakrijesiše od ponosa i slave. Kažem joj da shvaćam kako se
pouzda u svoj <i>tiskani internet </i>(Nisam odolio ne biti
sarkastičan.), ali da bi
od HŽ-a bilo korektno da je taj <i>ispravni </i>vozni red
objavio na svome webu. "Ništa ja ne znam", zakrči preko
razglasa tipični (i u osnovi točan) odgovor svekolike hrvatske birokracije. "To
nije moja nadležnost." A čija je? Uvjerava me da ona "nema
ništa" s redom vožnje na internetu i da se raspitam u putničkome
uredu. Osoba koja informira o redu vožnje vlakova misli da
je se ne tiče što je HŽ na internetu objavio pogrešan red
vožnje vlakova?! <i>O, sancta simplicitas!</i></span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkewRsAv05M2C7soap0AJdKJo43krd_7qc3RgtFCphEe4YuLchO7pQUW18vD20Ecx_r6cQP5UN_uOJ75xdeYLZTbgpdtk2m275SSD9SzHjIDIISjwpmKbRcOVwsT5E5ZG5CAP4QstMFgQ/s1600/lokomotiva.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkewRsAv05M2C7soap0AJdKJo43krd_7qc3RgtFCphEe4YuLchO7pQUW18vD20Ecx_r6cQP5UN_uOJ75xdeYLZTbgpdtk2m275SSD9SzHjIDIISjwpmKbRcOVwsT5E5ZG5CAP4QstMFgQ/s1600/lokomotiva.jpg" /></a></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Kroz visoka masivna vrata ulazim u ured
u koji me uputila. Ovdje je vrijeme doslovno stalo: ništa se nije
promijenilo još od 1895. kada je car Franjo Josip posjetio
Zagreb. Iz te godine potječe trošni namještaj, iz te godine
potječu i nekakve prašnjave knjižurine koje nitko ne čita, a bit
će da otada za svojim pultom ukipljeno sjede i tri željeznička
službenika okamenjena u svojoj dosadi. Moj ulazak prene ih iz
snatrenja. Žmirkajući gledaju me zbunjeno kao da sam nekakav čudnovati
kljunaš koji je zabunom uletio u njihov ured? Iz pokrajnje
prostorije istetura i četvrti spavač kako bi svjedočio ovom
nesvakidašnjem događaju. Priđem zaposleniku iznad čije glave
velikim teškim crnim slovima piše REKLAMACIJE. Odjeven u tamnoplavu
pomalo pohabanu HŽ-ovu uniformu s kravatom šeretski razvezanom i
opuštenom (da ga ne guši!), gleda me pogledom službenika već
umornoga od same činjenice da mora progovoriti. Dok mu ukratko
prepričavam istu priču, za oko mi zapne preda mnom otvorena crna, debelo ukoričena bilježnica za reklamacije: osupne me spoznaja da u vrijeme računala, iPoda, iPada i
svakakvih iKerefeka HŽ još uvijek njeguje stare debele,
tradicionalno crne, bilježnice u kojima netko stoljetnom strpljivošću i austrougarskom pedantnošću ravnalom i rukom iscrtava mrežu redaka i stupaca! U kojem stoljeću živimo? </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U tome
tijesnom uredu koji vonja po starom namještaju, požutjelom papiru i
činovničkoj ravnodušnosti mrzovoljni me službenik upućuje da,
ako hoću, u tu crnu filigransku bilježnicu
upišem svoju primjedbu. On, naime, također ne može ništa učiniti
jer to – pogađate - nije ni u njegovoj nadležnosti! Sav taj napor objašnjavanja obavlja zavaljen u svome stolcu doslovno prekriženih ruku. Pitam: A u čijoj
je onda nadležnosti primiti reklamaciju ako nije ni u nadležnosti
šaltera putničkih reklamacija?! E, postoji i treća služba! No,
ona se nalazi na sasvim drugoj adresi. Pa ipak, ne moram onamo
pješke, mogu im – zamislite čuda! - poslati mail ako se znam
služiti internetom, dometnu </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">oprezno </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">jedan krezubi. Nažalost, znam i
to mi je upravo i stvorilo problem.</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br />
</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Zatvaram za sobom masivna vrata,
ostavljam <i>četvoricu veličanstvenih</i> kojima sam pokvario
slatki drijemež, ostavljam netaknut i muzejski primjerak bilježnice
za reklamacije i rezignirano, po tko zna koji put rezignirano,
razmišljam: upravo ovih mjeseci kada na HŽ-u dižu graju, kukaju,
plaču, jecaju i nariču kako će nepravedno biti otpušten
"nepostojeći" višak radnika, u tom istom HŽ-u nije se
našla ni jedna jedina savjesna i marljiva duša koja bi s tri poteza
kompjutorskoga miša maknula stari i pogrešni i objavila novi red
vožnje – za ljubav putnika, za ljubav ugleda vlastite firme, za
ljubav dokazivanja istine da oni rade svoj posao, da su vrijedni,
predani poslu i da ih kao takve trebamo.</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">No, kada se to već nije dogodilo, za
očekivati bi bilo već od Mme Raščupane (o bećaru iz <i>Ureda
voštanih figura</i> da i ne govorimo) da je smjesta nazvala nadležne i
upozorila na propust. Međutim, svakome od njih bilo je kudikamo
lakše ne mrdnuti prstom i problem što prije otkloniti od sebe
prebacivanjem na drugi ured – jer su tako naviknuli, jer mogu,
jer smiju, jer su ravnodušni, jer su nezainteresirani, jer su
naprosto užasno lijeni.
</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Najlakši dio posla oko ulaska u
Europsku uniju Hrvatska je odradila – usklađivanje zakona s
europskim normativnim <i>acquijem. </i>Najteži
dio posla tek predstoji – usklađivanje s <i>mentalnom
stečevinom </i>razvijenoga svijeta.
To nije pravni akt, to ne ide potezom pera, taj mukotrpni proces trajat će nažalost desetljećima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">P.S. Na webu HŽ-a u međuvremenu je objavljen novi red vožnje. Stari i pogrešni ondje je stajao duže od 60 dana!</span></div>
<div style="margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-21849746131198900002013-02-04T23:32:00.000+01:002013-02-08T22:17:12.393+01:00U zemlji neograničenih mogućnosti<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: x-large;">O</span>va priča ne bi bila osobito zanimljiva kada ne bi odražavala stanje duha, načine odlučivanja i praksu koji u ovoj zemlji vrijede na gotovo svim razinama, osobito onima nižima i manje vidljivima.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> A priča glasi: u jednoj školi, još i danas crvenoj od stida, prije nekoliko godina među profesorima se birao član jednoga važnog školskog tijela. Predložena su dva kandidata. Jednoga od njih dobro poznam: to je mlad i uspješan profesor, vrlo obrazovan, elokventan, uljuđen i komunikativan, svojedobno i istaknut sportaš, a danas ne samo vrstan nastavnik nego i vješt organizator,
motivator, a povrh svega častan i pošten čovjek.To je profesor kojega zbog njegova poštenja i predanosti poslu podjednako cijene i učenici i kolege. Za dužnost u važnome školskom tijelu teško bih zamislio prikladnijega kandidata od toga mladog čovjeka kojemu svatko od nas starijih odaje priznanje na sposobnostima i vrlinama. Drugoga tada predloženog kandidata odlikovalo je da je živ i zdrav, da ima dvije ruke i dvije noge i da se zna potpisati. Pa ipak - pogađate li? - upravo je taj drugi izabran na časnu dužnost u važnome školskom tijelu. "U čemu je kvaka?" pitat ćete se. Kako je moguće da nijedna od vrlina onoga prvog profesora nije bila dovoljno snažna, uvjerljiva, odlučujuća da ga kvalificira za izbor? </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Svatko tko poznaje naličje demokracije, zna da ne samo pripadnici političkih stranaka zbog stranačke stege nerijetko glasaju suprotno svome mišljenju, etičkome uvjerenju, suprotno vlastitoj savjesti. Gore od toga, u životu svakoga društva, zajednice pa i ustanove postoji jedna mnogo veća, jača i utjecajnija stranka - <i>Stranka slabih karaktera. </i>Mnogi njezini tihi birači spremni su pogaziti vlastita uvjerenja te iz konformizma, osobnoga interesa, poniznosti, straha ili obične gluposti (<i>stultitia domestica</i>) učiniti nešto zbog čega će se jutro poslije s nelagodom pogledati u zrcalo.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Zbog tih i takvih </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Hrvatska je - poput Amerike - <i>zemlja neograničenih
mogućnosti</i>, ali nažalost </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">sa suprotnim predznakom. Dok je u doista demokratski uređenim
državama potrebno zrno pameti, pregršt sposobnosti i mnogo marljiva rada da bi se u životu nešto postiglo, u Hrvatskoj je za napredovanje najčešće važno pripadati nekom <i>političkom, rodbinskom ili interesnom plemenu</i> ili klanu<i>.</i> U
ovoj zemlji to je još uvijek glavni, često i jedini kriterij po kojem se
dolazi na mnoge važne ili naizgled važne dužnosti. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> U toj </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">istoj</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">školi, odonda neprolazno crvenoj od stida, ponovno je došlo vrijeme izbora u isto školsko tijelo. Sjednica na kojoj je trebalo predložiti kandidate sazvana je - protupropisno, dakako - bez najave dnevnoga reda. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Vladala je neugodna apatična šutnja.</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Mladoga profesora s početka ove priče više nitko nije čak ni spomenuo</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">. U općoj rezignaciji nitko nije imao volje davati ikakve ozbiljne
prijedloge. Svakomu je bilo jasno da je ionako sve namješteno, unaprijed dogovoreno, režirano. Zato je dobar dio nastavnika - u nedostatku stvarne demokratske procedure pretvoren u pukoga promatrača - s podsmijehom promatrao izbornu farsu, otužnu predstavu amaterskoga marionetskog kazališta.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqG9UNCt2LFw_UhAKihyuOrARfymL3eDcIMZjmd5ngYajYj08HiMlY74lmS9XKoGT2c95bCmHPUFd6kwaffzv-0YQOdbmhq9x3PnA2xZ59kVJdpPZCVExzBAP13ypMK7VuY8Nk0eRmM3s/s1600/marionete_02.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqG9UNCt2LFw_UhAKihyuOrARfymL3eDcIMZjmd5ngYajYj08HiMlY74lmS9XKoGT2c95bCmHPUFd6kwaffzv-0YQOdbmhq9x3PnA2xZ59kVJdpPZCVExzBAP13ypMK7VuY8Nk0eRmM3s/s1600/marionete_02.jpg" /></a><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I dok se većina silom prilika zabavljala, marionete su nastupale u svojim ulogama. Isprva su malo oklijevale, tobože smišljajući koga bi "spontano" predložile. Neke su, valjda zaboravivši tekst, zbunjeno šutjele, druge su se vrpoljile, uzajamno pogledavale i napeto iščekivale početak drugoga čina. A onda, nevidljiva je ruka cimnula nît, jedna se marioneta trgnula, poskočila i ozareno zakriještala: „Ma što će nam novi prijedlozi? Neka u odboru ostanu isti koji jesu!“ Genijalno! Kako se toga nitko nije dosjetio?! Sve </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">su se</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">marionete uglas složile i od ushićenja gotovo zapljeskale ručicama, od oduševljenja zaklimale glavicama. Ali, kako nevolja nikada ne spava, jedna naivna gledateljica svojim je nesmotrenim ispadom gotovo upropastila predstavu. Premda nije članica marionetskoga ansambla, ta ljubiteljica umjetnosti - valjda pod prevelikim utjecajem suvremenoga
kazališta u kojemu publika aktivno sudjeluje u predstavi - na pozornicu je banula sa skandaloznim prijedlogom da kandidat bude jedna mlada profesorica koju scenarij uopće nije predviđao</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">! Predložena profesorica, doduše, slovi kao neobično sposobna,
organizirana, inteligentna, vrijedna i napose karakterna. Reklo bi se, ženski pandan onome mlađahnom profesoru s početka ove priče. No, usprkos tim vrlinama - ili upravo zbog njih - u kazalištu krpenih lutaka na trenutak je zavladala konsternacija. Redateljica predstave koja - poput Hitchcocka - u svojim predstavama redovito i sama glumi, bijesno je sijevnula očima i kao Erinija zagrmjela: "Prihvaćaš li svoju kandidaturu?! Reci sada! Prihvaćaš li?!!" Mlada profesorica, pronicljiva kakva jest, brzo je shvatila poantu predstave pa se mirnim glasom na časti zahvalila i prijedlog ljubazno otklonila. Lutkarska lakrdija ubrzo je završila, a da više nitko nije ometao njezin idealni tijek. </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Tako je ponovno, ali sada već u samome začetku, zatrta i najmanja mogućnost da u važno školsko tijelo uđe mlada, pametna, poštena i sposobna osoba. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nad boljitkom škole, nad interesom učenika, nastavnika i svih zaposlenika, nad skrbi za opće dobro opet i ponovno prevladali su prizemni interesi političko-interesnih plemena. </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Hrvatska je zemlja u kojoj je, </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">nažalost, </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">sve moguće pa i to da iz utrke ispadaju sposobni, marljivi i moralni, a do cilja stižu njihovi groteskni antipodi.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Na svoj osebujan, paradoksalan i autodestruktivan način Hrvatska je zemlja neizvjesnih perspektiva za nadarene i neograničenih mogućnosti za ograničene.</span><br />
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-44516560694104776142012-12-30T16:02:00.001+01:002012-12-31T12:03:26.565+01:00Upoznao sam jednu bolju Hrvatsku<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: x-large;"><b>N</b></span>edavno sam, više slučajno nego planirano, sudjelovao u online proslavi trećega rođendana internetskoga portala <i>mojamatura.net.</i> Taj portal mahom vode profesori zagrebačke IX. gimnazije u suradnji s kolegama iz drugih hrvatskih gradova i škola. Stranice su posvećene pripremi za maturu, a profesori angažirani na tom projektu volonteri su i entuzijasti svojega posla. Saznali su da moja supruga i ja, svatko za svoj predmet, vodimo slične internetske portale namijenjene srednjoškolcima. Stoga su nas pozvali da se pridružimo njihovoj online proslavi i razmijenimo iskustva. Bio je to kratak i srdačan susret ljudi koji se svi ne poznaju, ali se odmah prepoznaju po istome "profesionalnom kodu" - po želji da u okviru svoje struke i svoga predmeta učine za učenike nešto dobro i korisno ne tražeći i ne očekujući </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">ni naknadu ni priznanje.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Obradovalo me što sam te večeri upoznao jednu bolju Hrvatsku, Hrvatsku ljudi koji su u ovoj općoj poplavi pohlepe, grabeži i trke za novcem još uvijek voljni uložiti svoje znanje, iskustvo i </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">slobodno vrijeme</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> te učiniti nešto za korist drugih ne tražeći za to nagradu, ne očekujući zaradu. Dovoljna im je satisfakcija što će te stranice njihovim (i svim drugim) učenicima pomoći u boljem učenju, pripremi i polaganju ispita. To su profesori kojima je prosvjeta </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">poziv</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, a ne samo posao.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> No, znam </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">nažalost </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">i jednu drugu Hrvatsku o kojoj također ne treba šutjeti. Znam Hrvatsku gramzljivih nastavnika kojima rad u školi uglavnom služi kao izvor dodatne često nelegitimne, a katkada i nelegalne </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">zarade</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji piskaraju i objavljuju kojekakve repetitorije i skripte pa, ne znajući kako da đake privole ili prisile da to kupe, svoja predavanja i provjere znanja kroje tako da učenici vrlo brzo shvate kako su im udžbenici "beskorisni" i da će bolje proći (osobito na testovima) ako ipak kupe profesorovu skriptu.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji na svojoj nastavi bez ustručavanja pozivaju učenike da se za maturu pripremaju u privatnim školama u kojima oni sami predaju. Ti i takvi profesori ne vide ništa etički sporno u činjenici da zarađuju na vlastitim učenicima koje su </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">u redovitoj nastavi </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">trebali </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">osposobiti </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">za maturu</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">. </span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji u svojim školama bez imalo stida raspačavaju letke privatnih tečajeva na kojima rade, a znam i takve koji ih</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> dijele u razredu.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji u svojim školama potajice održavaju treninge koje polaznicima naplaćuju, ali školi ne plaćaju uporabu dvorane.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji svoju nastavu koriste kako bi vlastite učenice i učenike vrbovali za pohađanje privatnih tečajeva plesa, aerobike, čega li već...</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam profesore koji ne prestaju organizirati školske izlete ne zbog silne skrbi za dobrobit učenika, nego zbog žudnje za deviznim ili kunskim dnevnicama. Znam i takve koji smišljaju sve dalja, duža i skuplja putovanja jer su im tako i dnevnice sve izdašnije.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Znam jednu pohlepnu, besramnu i nezajažljivu Hrvatsku koja </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">ne poznaje skrupule, koja ne preza ni od čega i ni pred kim.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">To je ona Hrvatska koju ne volim i prema kojoj ne osjećam drugo doli prezir. To je Hrvatska polustručnih nastavnika koji nemaju dovoljno znanja ni profesionalnoga ugleda da bi u imalo ozbiljnijoj tržišnoj konkurenciji </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">mogli izvan škole honorarno raditi i zaraditi; stoga </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">su im, makijavelistički, škola i učenici jedina prigoda, način i izvor dodatne zarade. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Oni, dakako, ne pripadaju onoj Hrvatskoj s početka ove priče</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> No, bojim se da je ta bolja Hrvatska, barem zasad, u žalosnoj manjini. Gledajući sav taj grabež, živeći u takvu okruženju i ozračju, čovjeka katkada obuzme osjećaj nemoći i beznađa i strah da će se utopiti u tom moru pohlepe, u oceanu besramnosti. A onda na pučini ugledaš pokojega rijetkoga plivača koji teško ali ustrajno još uvijek drži glavu iznad vode i pliva protiv moćne struje. Tada znaš da nisi sam, da ima ljudi koji dijele iste ma koliko naizgled naivne ideale. To ti vraća nadu u onu bolju Hrvatsku u kojoj želiš živjeti, s kojom se želiš poistovjetiti. No, do te obale tek treba doplivati.</span><br />
<i style="font-family: Verdana, sans-serif;">Apparent rari nantes in gurgite vasto.</i><br />
<br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-48656145258476182502012-11-27T20:16:00.002+01:002012-12-03T23:34:03.961+01:00Dan kada je škola bila još crvenija<div style="text-align: justify;">
<b style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: x-large;"> <span style="color: #073763;">P</span></span></b><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">roslavili smo Dan škole. Slavlja, zapravo, nije bilo, ali
tako se to zove. Škola je jedna od najstarijih u gradu i državi, diči se tradicijom
dužom od 150 godina. Ima se i čime ponositi. Ne samo da su je nekoć
pohađale plejade danas znamenitih i zaslužnih Hrvata, nju i danas pohađaju đaci koji
imaju štošta vrijednoga i zanimljivoga reći, otpjevati, otplesati, odsvirati, prikazati.
Nastava je otkazana. U duhu, stilu i tradiciji ove škole program bi mogao biti
bogat. Što ćemo ove godine vidjeti? (Na
pamet mi pada Heinrich Böll: „Nešto će se dogoditi.“)</span></div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Dan škole počinje
na bazenu plivačkim natjecanjima razreda. Za početak, malo sporta. Nije ni to
loše. Učenicima je zabavno: plivanje, prskanje, navijanje, trubljenje. Tek
povremeno malo dosade jer je sve već toliko puta viđeno. <o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Povratak u
školu na središnju proslavu. Odražavaju se polusatne razredne zajednice. Naputak
je: u tih pola sata učenicima „nešto reći“ o Danu sjećanja na Vukovar i „nešto reći“
o povijesti škole. Sve što bi čovjek pokušao reći u tih pola sata, moglo bi biti
samo površno, banalno i nedostojno kako Vukovara tako i škole. I vukovarska
tragedija i povijest škole zaslužile su ozbiljniji, dostojniji i temeljitiji
pristup. Kao simbol vukovarske tragedije u školi je postavljena kičasta instalacija načinjena od školske klupe prekrivene crnom draperijom, svijeće i tobože
ovlaš razbacanih latica bijele ruže.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Točno u
četiri počinje „svečani“ dio proslave. Učenici, njih 600 na broju, izlaze
iz učionica i, po nalogu, ostaju na gornjim katovima nalakćeni na ogradu.
Prizemlje škole zjapi prazno. (Na pamet mi padaju Ionescove „Stolice“.) S gornjih
katova učenici i profesori, načičkani kao ptice na žici, zure dolje u prazninu. U praznome holu zbor pjeva
hrvatsku himnu. Po njoj, jedino po njoj, može se zaključiti da se proslava ne
događa na Marsu nego u Hrvatskoj. Jedna od najstarijih i najznamenitijih hrvatskih i zagrebačkih gimnazija svoj dan obilježava bez državne zastave i bez zastave grada Zagreba, dviju institucija koje su školu osnovale i kojima škola pripada. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Amerikanci su </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">i </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">na Mjesecu znali ponosno istaknuti </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">svoju zastavu</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">.</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">(Na pamet mi
pada Finkielkraut „Kako se to može biti Hrvat?“)</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /><o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4yOgSaJc2Yr-1OmDA2RXCYwrsgQKiHBWc_VWk1Qj-uICNq1TVdNxfrSGNoW993qw2Lx8bUql29z7iYs9lDNuywgU4er5lT9__aO3GfwUTALV-q6QHNWhja0bEMj5kk7AaNmU-kTt12P4/s1600/zastava_02.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4yOgSaJc2Yr-1OmDA2RXCYwrsgQKiHBWc_VWk1Qj-uICNq1TVdNxfrSGNoW993qw2Lx8bUql29z7iYs9lDNuywgU4er5lT9__aO3GfwUTALV-q6QHNWhja0bEMj5kk7AaNmU-kTt12P4/s1600/zastava_02.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Dok zbor
pjeva <i>Lijepu našu</i>, neki učenici mrtvi-hladni
šeću. Njih još može opravdati mladost i neiskustvo. Ali, što reći kada za vrijeme
himne pred svim đacima šeću pojedine profesorice? Ne vjerujem da svjesno, namjerno
i demonstrativno pokazuju prezir prema državi i njezinoj himni. No, zar je moguće da ih ni sve
obrazovanje i životno iskustvo duže od pola stoljeća nije naučilo da se himna
poštuje, da se za vrijeme himne ne šeće i da je profesorovo
ponašanje primjer učenicima? Tko nam to i kako odgaja učenike?<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> U praznome holu škole prazan govor odzvanja u prazno. </span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Središnji događaj: brzopotezna dodjela medalja za plivačka natjecanja.
Potom, otvorenje izložbe fotografija u obliku zamaha rukom prema njima.</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kraj. Razlaz. Sve je gotovo za doslovno petnaest minuta.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> To je, dakle, program. Plivanje i podjela medalja. To je sve što
za svoj najvažniji dan ima prikazati jedna stara renomirana gimnazija? Znam da nisam jedini koji u tom trenutku u ime tradicije i ugleda ove škole osjeća nelagodu zbog ovakvoga vakuuma ideja,
oseke kreativnosti i razornoga tsunamija banalnosti. Škola kao da je danas još malo crvenija nego inače. Doduše, mora se priznati,
za svoj dan dobila je prigodnu dekoraciju: s drugoga kata, obješene o uzicu, veselo se vijore papirnate zvjezdice
izrezane iz tuljaca toaletnoga papira.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">(Na pamet mi pada Krležin „Na rubu
pameti“.)</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
</div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-55830978585146350472012-10-18T20:47:00.000+02:002012-10-19T15:00:08.194+02:00Ekološka mitologija<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="font-size: x-large;">R</span>adna je subota. Učenici su pozvani su na "ekološko-humanitarnu akciju" čišćenja podsljemenskih staza. Zašto "ekološka", jasno je, a što je u njoj "humanitarno", ostaje da se vidi. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Onima koji neće sudjelovati u akciji čišćenja ponuđena je alternativa: nastava <i>"u trajanju od 7 sati"</i>. Zvuči gotovo kao prijetnja. Nakon cijeloga radnog tjedna priuštiti učenicima u subotu punih sedam sati nastave? Zašto i ovaj dio "akcije" nema humani(tarni) karakter?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Učenici su se, jasno, odlučili za akciju čišćenja. Samo po sebi to bi bilo vrlo pohvalno kada bi bilo motivirano isključivo ekološko-volonterskim razlozima. No, učenici su stavljeni pred izbor koji to zapravo nije. Činjenica da su između skupljanja smeća i užitka u blagodatima moderne nastave prednost dali onome prvome, zapravo je i tužna i poražavajuća </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">za školstvo i školu, da o simboličnoj razini i ne govorimo. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"> Sigurno je: </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">učenike treba obrazovati, poticati i usmjeravati prema volonterskome radu. Treba ih također mnogo više senzibilizirati za probleme zaštite okoliša, razvijati svijest o njegovu očuvanju i poticati angažman. No, je li akcija skupljanja otpadaka po sljemenskim šumarcima pravi način buđenja ljubavi prema volonterstvu i ekologiji? Hoće li susret s jednim od ružnijih ekoloških poslova biti podoban u njima stvoriti interes i želju da se nastave time baviti? Ne bi li učenici bili mnogo zadovoljniji pa i ponosniji rezultatima svoga rada da su uredili ionako prilično zapušten okoliš škole, da su uljepšali sparušane školske cvjetnjake, na školskoj terasi očistili prljave i neupotrebljive žardinjere pretvorene u goleme pepeljare pa u njima, primjerice, posadili cvijeće? Osjećaj i zadovoljstvo da su učinili nešto dobro, lijepo i korisno za sebe i druge sigurno bi bio mnogo veći od osjećaja "sreće" što su na nekom sljemenskom puteljku raskužili pokoji grm. </span></div>
<div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;"> Razvijanje svijesti o zaštiti okoliša, senzibilizacija i motivacija polagan su proces. Ljubav prema okolišu i ekologiji razvija se, njome se ne trži.</span></div>
<div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">Činjenica sa su se učenici odlučili ne ići u školu, u danim je okolnostima logična, očekivana i razumljiva. Ali je isto tako razumljiva i logična činjenica da su neki, ma koliko rijetki, prednost </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">dali nastavi. Čuditi se ili čak zamjerati srednjoškolcu što se umjesto ekološke akcije odlučio za školu, pokazatelj je nerazumijevanja i netolerancije. Ti učenici nisu ništa manje ekološki osviješteni. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">Oni bi samo toga dana o PVC-u radije učili nego ga skupljali. </span></div>
Unknownnoreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1851609835683107100.post-39389680387193949582012-10-02T15:13:00.001+02:002012-12-08T13:59:27.052+01:00Dobro došli natrag u devedesete<span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;"><span style="font-size: x-large;">P</span>itaju me neki dan učenici da im objasnim kako najlakše koristiti on-line rječnike njemačkog jezika na koje sam ih uputio. Ne znaju kako naći podatke o rodu imenice i množini. </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; text-align: justify;">To je dobro pitanje. On-line rječnici često su mnogo praktičniji od tiskanih. To im svakako želim pokazati.</span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sva sreća, u razredu postoji stolno računalo. Upalim računalo, ali ne radi </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">monitor</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, nema slike. Prčkanje ne pomaže, monitor i dalje čvrsto spava.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ništa zato. Odem po laptop. On je uvijek zlatna rezerva. Sada palim laptop i projektor, oni rade, ali - ne radi internet. Škola ima vlastiti Wi-Fi, ali on iz nekog razloga nije u funkciji.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Lagana nervoza i nelagoda: dva kompjutora, dva pokušaja, dva neuspjeha.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Situacija je paradoksalna: toliko instalirane opreme, toliko uloženoga novca, a ne mogu učenicima prikazati najobičniju web stranicu. U nečemu što bi trebala biti moderna hrvatska škola 21. stoljeća?</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhb3ui7uxfyvZFZr5qiUMc6b-jfucz6s9m-Q_HdBTZZOF5s-yLeQ6bSolzbxSKbk6mCGmooHeEZ6VLiI3-RwXQBXEn-3QKhpHy0C8l8r8i8Vs_suT-rIIP-BHcoH86zoV82YcePL5NonSg/s1600/kreda_ploca_02.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhb3ui7uxfyvZFZr5qiUMc6b-jfucz6s9m-Q_HdBTZZOF5s-yLeQ6bSolzbxSKbk6mCGmooHeEZ6VLiI3-RwXQBXEn-3QKhpHy0C8l8r8i8Vs_suT-rIIP-BHcoH86zoV82YcePL5NonSg/s320/kreda_ploca_02.png" height="320" width="252" /></a><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kako da im objasnim to što ih zanima? Pomalo zbunjeno stojim pred klasičnom zelenom pločom držeći u ruci komad krede, ne znajući kako dalje, ali shvaćajući apsurdnu tragikomiku situacije: tako sam počeo raditi u nastavi prije više od dvadeset godina. Kreda i ploča. To je jedino pouzdano što imam i danas. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Na ploči crtam <i>browser</i> i sliku koja će im se prikazati kada upišu adresu www.duden.de. Kredom podcrtavam oponašajući <i>linkove</i>. Sada se đaci već smijulje. I sam se počinjem zafrkavati na račun situacije. Kredom "kliknem" na link pa brzo nacrtam novi prozor koji mi se "otvorio". Ovo postaje zabavno. Prvi put u životu opisujem, dočaravam, crtam internet. Izgleda da ih to uveseljava. Barem nešto.</span><br />
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Otvorene prozore i </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">tabove </i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">zatvaram tako što kredom "kliknem" na križić u kutu nacrtanoga ekrana pa onda brzo spužvom obrišem "ekran". Smijemo se i đaci i ja, ali to je zapravo smijeh kroz suze. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Tako im koliko-toliko uspijevam objasniti rad s on-line rječnicima odnosno jednim od njih. Za više nemam ni prostora ni vremena.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Situacija je donekle spašena. Pa ipak</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, ostaje mi osjećaj nelagode da se u zemlji koja proklamirano želi biti <i>zemlja znanja</i>, zemlja modernoga školstva, zemlja suvremenih metoda i načina poučavanja još uvijek počesto jedino mogu pouzdati u ploču, kredu i spužvu.</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dobro došli u devedesete.</span></div>
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Unknownnoreply@blogger.com