Ne
mogu zaboraviti norijadu otprije
nekoliko godina. Odjevene u majice svojih maturanata i postrojene u vrstu, razrednice
maturalnih razreda veselo su pozirale za fotografiju. Prva od njih, iskreno ozarena,
na prsima je nosila poruku „Svršili smo u
Prvoj na koju smo naišli“. Drugoj, zamišljenoj, na grudima se kočoperio meksički
kaktus s nesrazmjerno velikim srednjim dijelom i dva neobično malena bočna.
Treća se dobroćudno osmjehivala odašiljući s grudi poruku da „I Balkanci mogu biti intelektualci“. U
tom trenutku osjećao sam nelagodu ne znajući je li mi taj prizor prije smiješan
ili tužan. A bio je i jedno i drugo u isti mah. Nikada nisam saznao ni shvatio
što je te brižne profesorice nagnalo da na sebe navuku majice koje su ih ne
samo činile smiješnima nego i ponižavale.
Ovogodišnja
norijada bila je ponešto drugačija. Prošavši
kroz brižljivu školsku cenzuru, majice nisu bile sadržajno sporne, ali ni
osobito kreativne. Naprosto, bile su majice.
Pa ipak, maturanti su se sjajno
zabavljali. Bilo je lijepo gledati
njihovu radost, ples i pjesmu i iskrenu sreću. Samo katkada, na trenutak, preko lica bi im
preletjela sjena tužne slutnje da je završio vjerojatno najbezbrižniji a možda i najsretniji dio njihove mladosti.
Norijada 2013. ni na koji se način ne bi isticala i razlikovala od tolikih prethodnih
da ju nije obilježio jedan vrlo uočljiv, jasan i nadasve znakovit detalj: tijekom jednosatne
proslave u velikome atriju škole maturanti su ustrajno i neumorno na
visokome stijegu vijorili hrvatskom zastavom. Nijedna generacija prije njih nije
to učinila, valjda zato što su u školi u svečanim prigodama redovito mogli vidjeti hrvatsku zastavu i čuti hrvatsku himnu. Tko poznaje ovaj naraštaj maturanata i njihov zdrav nacionalni osjećaj, taj zna da su si priuštili
ono što im je nedostajalo. Njihov čin nije bio ni slučajan ni spontan. Umjesto
da su izraze nacionalne pripadnosti i ponosa učili od svoje „odgojno-obrazovne
ustanove“, maturanti su svojoj školi zrelo i efektno održali lekciju.
To
je trebala biti poruka mnogima. Neki su je shvatili, a neki su se samo kiselo smješkali
ili ne hajući ili ništa ne shvaćajući - baš poput onih razrednica s
početka ove priče.