Dobro došli natrag u devedesete

Pitaju me neki dan učenici da im objasnim kako najlakše koristiti on-line rječnike njemačkog jezika na koje sam ih uputio. Ne znaju kako naći podatke o rodu imenice i množini. To je dobro pitanje. On-line rječnici često su mnogo praktičniji od tiskanih. To im svakako želim pokazati.

Sva sreća, u razredu postoji stolno računalo. Upalim računalo, ali ne radi monitor, nema slike. Prčkanje ne pomaže, monitor i dalje čvrsto spava.

Ništa zato. Odem po laptop. On je uvijek zlatna rezerva. Sada palim laptop i projektor, oni rade, ali - ne radi internet. Škola ima vlastiti Wi-Fi, ali on iz nekog razloga nije u funkciji.

Lagana nervoza i nelagoda: dva kompjutora, dva pokušaja, dva neuspjeha.

Situacija je paradoksalna: toliko instalirane opreme, toliko uloženoga novca, a ne mogu učenicima prikazati najobičniju web stranicu. U nečemu što bi trebala biti moderna hrvatska škola 21. stoljeća?

Kako da im objasnim to što ih zanima? Pomalo zbunjeno stojim pred klasičnom zelenom pločom držeći u ruci komad krede, ne znajući kako dalje, ali shvaćajući apsurdnu tragikomiku situacije: tako sam počeo raditi u nastavi prije više od dvadeset godina. Kreda i ploča. To je jedino pouzdano što imam i danas. 

Na ploči crtam browser i sliku koja će im se prikazati kada upišu adresu www.duden.de. Kredom podcrtavam oponašajući linkove. Sada se đaci već smijulje. I sam se počinjem zafrkavati na račun situacije. Kredom "kliknem" na link pa brzo nacrtam novi prozor koji mi se "otvorio". Ovo postaje zabavno. Prvi put u životu opisujem, dočaravam, crtam internet. Izgleda da ih to uveseljava. Barem nešto.
Otvorene prozore i tabove zatvaram tako što kredom "kliknem" na križić u kutu nacrtanoga ekrana pa onda brzo spužvom obrišem "ekran". Smijemo se i đaci i ja, ali to je zapravo smijeh kroz suze. 

Tako im koliko-toliko uspijevam objasniti rad s on-line rječnicima odnosno jednim od njih. Za više nemam ni prostora ni vremena.

Situacija je donekle spašena. Pa ipak, ostaje mi osjećaj nelagode da se u zemlji koja proklamirano želi biti zemlja znanja, zemlja modernoga školstva, zemlja suvremenih metoda i načina poučavanja još uvijek počesto jedino mogu pouzdati u ploču, kredu i spužvu.

Dobro došli u devedesete.